Gluve kolone

Gradjani posle izbora čekaju rezultate svega obećanog ali nas je iskustvo naučilo da polovina obećanog pada u vodu odmah posle izbora, a druga polovina čeka političku volju izabranih. I u tom začaranom krugu vreme prolazi a gradjani čekaju. Namerno kažem gradjani jer ovo je postala praksa kod svih nas na Kosovu, ovaj problem nema nacionalnu odrednicu, on je jednak za sve.

0
362

Polovinom ovog meseca nam ponovo slede izbori, praznik demokratije, izraz volje gradjana, izraz slobode odlučivanja i još niz floskula neoliberalnog shvatanja izbornog procesa. Medjutim kako su izbori prevremeni, pa još i u vreme epidemije, daleko je sve to od svega navedenog jer retko kada se desi da priroda pred čoveka stavi jasan izbor kome poveriti glas i poverenje na izborima. A povrh svega toga izabrani predstavnici dobijaju mandat da u budućem periodu odlučuju o sudbini svih nas. U savremenim društvima zasnovanim na jasnoj podeli izmedju politike i ostalih društvenih procesa izbori su samo deo protokola dok kod nas taj sudbinski značaj dobija na snazi mnogo više, a naročito u vreme u kojem se svi nalazimo. 

Po definiciji, politika i političari kao njeni delatnici trebaju biti sluge gradjana koji kroz institucije ostvaruju svoja politička obećanja i projekte sa kojima su izašli pred gradjane tokom kampanje. Ali kao što znamo, ovde, pod ovim našim nebom, to je sve drugo samo ne definicija. 

Mnogo puta smo se kroz svoje tekstove osvrtali na epidemiju, ali kako i ne bismo kada je ona ograničila skoro sve društvene tokove, kako ovde tako i u celom svetu, a to samo po sebi političarima postavlja još jedan, mnogo teži zadatak, a to je održavanje normalnih društvenih tokova i normalan život običnog gradjanina. Upravo u tome se i krije problem koji je sada naizgled mali ali poput lavine može preko noći da preraste u mnogo teže društvene procese koje je jako teško rešiti brzo i bezbolno. 

Problemi sa kojima se obični gradjani susreću svaki dan nisu nimalo mali i bezazleni ali upravo oni treba da budu smernica svima onima koji nas predstavljaju u institucijama i da na osnovu njih se i kreira politika i politički nastup tokom kampanje ali i tokom daljeg rada izabranih predstavnika. A da to nije tako uverili smo se mnogo puta i postalo je besmisleno više govoriti o tome. 

Izbori dolaze i prolaze a problemi ostaju i, naravno, predstavnici koji su dobili poverenje na izborima. Gradjani posle izbora čekaju rezultate svega obećanog ali nas je iskustvo naučilo da polovina obećanog pada u vodu odmah posle izbora, a druga polovina čeka političku volju izabranih. I u tom začaranom krugu vreme prolazi a gradjani čekaju. Namerno kažem gradjani jer ovo je postala praksa kod svih nas na Kosovu, ovaj problem nema nacionalnu odrednicu, on je jednak za sve. Pritiska i guši na svim jezicima a narod trpi i čeka. Na listi čekanja prvo mesto je zaposlenje, a posle… posle dolazi perspektiva, pa porodica, pa sve ono osnovno što normalnom čoveku treba. A prošle godine  se nametnuo i još jedan činilac na listi čekanja a to je zdravlje, i to ne ono mentalno nego obično, fizičko. Čeka se vakcina koje nema, i koja je obećana naravno u kampanji a posle kampanje videćemo.

Političari su zauzeli kurs i formirali svoje kolone, krupnim koracima idu ka izborima i uspehu ali očigledno je da ili je vodja kolone slep ili je cela kolona gluva pa ne čuju šta se od njih traži. Ali kako je epidemija korone promenila dosta toga možda je promenila i to, možda neko bude imao sluha, pa da i pojačan sluh stavimo na listu simptoma korone. Ostaje da čekamo a do tada kako naš narod kaže samo zdravlje.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.