Huligani – političko sredstvo

Nedavno se odigrala fudbalska utakmica između reprezentacija Kosova i Engleske u Prištini, a samo koji dan  pre te utakmice, reprezentacija Kosova je igrala protiv reprezentacije Češke u Plzenju. Trebalo bi povući paralelu uzmeđu ova dva događaja. Po ko zna koji put navijači su uspeli da sportski događaj stave u drugi plan. Kako u Plzenju, tako i u Prištini.

0
547

Zatrovani nacionalizmom, huligani svoje frustracije i oduševljenja uglavnom  iskazuju na i oko sportskih terena, a u većini slučajeva to su fudbalski tereni. Fudbal, kao glavna sporedna stvar, daje mogućnost pojedincima i određenim grupacijama da iskažu svoje stavove.  Iskazujući te stavove,  huligani olako ulaze u sukobe na ulicama, tribinama i gde god im se ukaže prilika.

Tako su češki huligani na sebi svojstven način dali podršku srpskom narodu. Napadom na navijače Kosova uspeli su da privuku medijsku pažnju. Huligani su pokazali koliko su širokogrudi i dobri domaćini na svom sajtu. Česi su okačili snimke napada na Albance koji su došli da bodre Kosovo. Na snimcima se vide srpske i češke zastave, povici „Kosovo – Srbija“, vide se isprebijani navijači Kosova. Oni su doček kosovskih navijača dobro pripremili, verovatno da im se revanširaju za gostoprimstvo na Kosovu. Tada je jedan češki navijač prebijen, a osam uhapšeno. Ne znam zašto imam utisak da se ovako nešto ne bi desilo u Srbiji. Valjda su ovi koji nas podržavaju i „brane“  nešto veći Srbi od nas ili imaju možda nešto drugo za cilj. Mada, nacionalista je u Srbiji sve manje, kao da je sramotno biti nacionalista.

Na Kosovu, tačnije u Prištini, situacija je bila takođe politički obojena, no nekim veselim bojama. Navijači Kosova nisu krili oduševljenje zbog dolaska Engleske reprezentacije. Fudbalska reprezentacija Engleske i nekolicina navijača euforično su dočekani na ulicama Prištine. Pored kosovskih navijača, oduševljenje nisu krili ni političari koji su poželeli dobrodošlicu gostima. Kosovski mediji su opširno izveštavali o reakciji engleskih navijača na doček u Prištini, a prištinska Gazeta Express objavila je i snimke na kojima kosovski i engleski navijači skandiraju „Srbi su ološ gde god da se nađu“. Kako Česi, tako su i Englezi zabeležili svoja dela, postoji snimak gde su engleski navijači vikali da su Srbi kopilad, i ruku dizali u nacistički pozdrav. Gledam taj snimak i ne razumem tu mržnju, isto kao što ne razumem ni mržnju onih čeških huligana.

Mogu razumeti da su neke ulice na Kosovu dobile naziv po Toniju Bleru i Robinu Kuku, jer su ti ljudi bili faktor koji je prisilio Beograd da povuče trupe sa Kosova. Mogu razumeti da su neka deca dobila ime po Toniju Bleru, da su ljudi poput  Klintona dobili kip. No nikako ne mogu shvatiti zašto vlast podržava ljude koji seju mržnju, koji seju strah, ugrožavaju običan svet koji je došao da bodri svoj tim. Bilo to u Plzenju, Londonu, Moskvi, Beogradu, Parizu ili Prištini. Jasno je da su huligani postali političko sredstvo kojim se dobijaju politički poeni, krediti. Na ovaj način izvršna vlast šalje poruku svetu preko huligana, zapravo svojim dopuštanjem da iznesu svoje nasilno ponašanje ili politički stav. Kakvi navijači – takva vlast.

Fudbalska reprezentacija Kosova je poražena i u Plzenju i u Prištini, pa se nije plasirala na EP. No, ovo izgleda nije bitno, sport ostaje po strani sve dok politika i huligani drže glavnu reč, zapravo medijsku pažnju. Sve dok politika bude imala interesa da se meša u sport, postojaće i određene grupacije (obično huligani) sa kojima se manipuliše. To je slučaj i u jako razvijenim državama. Do tada će sport biti u drugom planu, kako za medije, tako i za široke narodne mase.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New perspektive.