Ko se (to tamo) igra mapama

Najverovatnije je da je g. Vučić svestan dometa njegove “igre” ali ipak bolje neuspela provokacija nego ćutati u situaciji kad Kurti uvodi red, i menja pravila igre koja su bila nametnuta u drugoj međunarodnoj, ali i regionalnoj, konjukturi.

0
342

Ako te ne tera na razmišljanje, to već nije naslov. Ako te namuči još na početku onda nije blog, odvratim mu ja. Blogu nekako priliči da te relaksira, pa onda nenametljivo ukaže na suštinu tvoje ideje, odvratim ja, mom prijatelju, inače dobrom iskusnom piscu, koji voli da zaintrigira svoju publiku jakim naslovom, ali obično ne ide dalje od toga. “Te stvari o kojima ja pišem, nikad nisu jasne do kraja, jer je to igra u toku”, pravda se on, iako to ne naziva tako. On kaže, to je cilj pisanja: intriga!

Ma šta ce tebi intriga kad je Vučić tu! Dobro, ako se budemo igrali rečima, i ako se budemo ponašali sasvim dobronamerno, pa i ne uzimali za ozbiljno Vučićeve igre sa mapama na društvenim mrežama, onda bi se i današnji naslov moga bloga mogao uzeti samo kao takav pokušaj.  Od šale napraviti događaj, intrigu. Ali nije šala, jer teško da možemo zamisliti, posle svega, da predsednik Srbije ume da se šali, a ponajviše na račun Kosova. Nije ni metafora. Provokacija? Možda! Ali ako ja kažem da je Vučićeva karta pozivanje na krstaški rat, te pokušaj da se “nenormalni” odnosi izmedju Kosova i Srbije svedu na sveti verski rat za Kosovo, onda ću se baš uhvatiti u zamku. Nije ni to. Možda samo probni balon. Možda samo ljubomora, politička, naravno, na publicitet koji je dobio Albin Kurti svojom pobedom na vanrednim izborima, i naročito na “provokaciju” da dijalog nije njegov prvi, niti drugi, nego samo šesti prioritet. Na insistiranje evropskog izaslanika on ipak popušta malo te dijalog dovodi na četvrto mesto svojih prioriteta kao predsednika vlade Kosova. Jel’ to sa mapom, kontraprovokacija? Jel’ poruka da je to bure baruta na kojoj sedimo svi, a “Kurti se češlja”?

Naravno, može biti samo igra, to sa mapama, a može biti i kontraprovokacija, ali takođe postoji mogućnost da se ta igra, kao deo veće igre za redefinisanje granica, i interesa na Zapadnom Balkanu, obije o glavu baš njegovoj politici uz rizik da sve to destabilizuje iznutra i samu Srbiju kao što se to dešava autoritarnim državama i državnicima.  

Jer, što bi rekli “Ko tikve sadi …, obijaju mu se o glavu” a ne daj bože, to može da se shvati kao ratoborno ponašanje, te pokrenuti opasne rakete, ne protiv Kosova nego protiv mene lično, jer Kosovo brani KFOR, a nas pisce samo bog čuva. Može raketama, može vozom, ili ko zna šta još, ili čime, može zapretiti gospodin Vučić svakome ko se ne slaže sa njim, te igrati se mapama i krstom, a sve to povezivati sa martovskim događajima za koje se osnovano sumnja da su bili izrežirani van Kosova, onda to je više ratno huškaštvo, pretnja, negoli igra. Kad se zna za naoružavanje Srbije, i kad se zna za par izjava srpskog predsednika u kojima spominje u istom intervjuu Kosovo i Nagorno Karabah, onda se sve to sa kartama može veoma ozbiljno i shvatiti.

Već je prošlo 22 godine od kad su srpske snage, vojska, policija i svi “psi rata” koji su išli za njima i katkad i ispred njih, napustili Kosovo, tako da je veoma logično da se shvati, pa makar to bio i političar takvog kalibra kao g. Vučić, da igranje mapama, i pretnje mogu štetiti i srpskoj državi i njemu samom kao što je to bilo i sa njegovim partnerom sa Kosova u toj tajnoj igri mapama. Može na sledećim izborima i srpski narod da pročita njegove igre krstom i nacijom, te da mu sudi “glasanjem”.

Američki predsednik Biden je 15. februara čestitao Dan državnosti srpskom predsedniku, a dva dana kasnije je to učinio i sa predsednikom Kosova, tj. sa vršiocem dužnosti predsednika, Vjosom Osmani. U oba slučaja je nedvosmisleno stavio do znanja da se na kraju procesa dijaloga očekuje obostrano priznavanje Kosova i Srbije. Isto tako, na objavljivanje “svoje” karte, evropski funkcioneri reagovali su izjavama koje daju do znanja da takav gest ne doprinosi normalizaciji odnosa izmedju Kosova i Srbije, za šta se zalaže i EU.

Pa zašto je onda to učinio predsednik Vučić? Da li je očekivao razumevanje za njegov krstaški rat u XXI veku? Pa zašto onda ta provokacija i kome je namenjena?

Da li možda računa da može da imponuje dinamici i sadržaju dijaloga ako iznervira svog suseda ili pak posrednike, kao što je tokom prve vlade gospodina Kurtija uspeo da nametne kao uslov da se taksa i reciprocitet ukinu, pa tek onda da se dijalog nastavi i to redosledom i sadržinom dogovorenom najverovatnije izmedju njega, Edija Rame, i bivšeg predsednika Kosova, Hashima Thaçija.

Najverovatnije je da je g. Vučić svestan dometa njegove “igre” ali ipak bolje neuspela provokacija nego ćutati u situaciji kad Kurti uvodi red, i menja pravila igre koja su bila nametnuta u drugoj međunarodnoj, ali i regionalnoj, konjukturi. Tada, pozivajući se na razgovore u Vašingtonu i EU, stvorio se utisak da se granice ipak mogu promeniti, a to da ne izazove ponovni sukob u regionu.

Posle američkih izbora, ta konjuktura je promenjena. Da li gospodin Vučić samo testira svojom “mapom, zastavom, i krstom”  ili samo provocira sve učesnike u dijalogu i podseća ih da je on strana bez koje se ne može u dijalog?

Odgovore samo Vučić zna sigurno. Mi ostali možemo samo nagađati da li je to samo igra mapama, test, provokacija ili samo pokušaj da se nametne kao glavni igrač koji diktira pravila igre. Da li će ići po prioritetima novog kosovskog premijera, ili, pak, po dosadašnjim pravilima igre, ostaje da se vidi…

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.