Kosovo u doba korone

Dok živimo u nezapamćenim uslovima i dok se svi zajedno borimo da zaustavimo virus koji preti da bude koban, ostalo je i pitanje regulisanja života Srba na Kosovu. Još jednom nam je, u sred apsolutnog haosa i nesvakidašnjih uslova života, postalo jasno gde nas je dovela nerešena situacija između Srbije i Kosova. U vremenu kao ovom, Srbi su se još jednom našli u sred ničega, prateći i jednu i drugu stranu.

0
689

Već mesecima unazad, počevši od januara ove godine, glavna vest je pojava najnovijeg virusa – COVID 19 iliti virusa zvanog korona. Kako se virus širio počevši od Kine, došao je i u Evropi. Par zadnjih nedelja za nama isključivo je posvećeno borbi protiv ovog, kako ga zovu, nevidljivog neprijatelja. Ova situacija postala je i svakodnevni život na Balkanu.

Već nakon prvih registrovanih slučajeva obolelih od korona virusa, političari kako na Kosovu tako i u Srbiji počeli su da uvode različite restriktivne mere u cilju borbe od virusa i sprečavanja daljeg širenja istog. Kako je panika postala opšta i još uvek traje, postalo je jasno da se građani moraju pridržavati ovih mera da bi se izbegle različite posledice, koje mogu biti fatalne. Međutim, u trenutku kada se svet suoačava sa ovoliko teškom situacijom, kolapsom i različitim vrstama izolacija, ostaje pitanje koje je teško izbeći ovih dana. Na koga treba da se oslone Srbi sa Kosova u ovoj situaciji?

Naime, i Kosovo i Srbija uveli su različite mere radi borbe protiv širenja korona virusa. Međutim, dok je Srbija proglasila vanredno stanje, Kosovo se nije odlučilo na takav korak. Dok je Srbija odredila sate u kojima postoji zabrana kretanja, opet Kosovo se nije odlučilo na takav korak. Dok je u Srbiji policija kontrolisala kretanje građana u određenim časovima, to se naravno u srpskim sredinama na Kosovu nije desilo. Sa druge strane, krizni štabovi u srpskim opštinama na Kosovu ispratili su odluke Srbije i predložili građanima da se ponašaju u skladu sa tim. Ali naravno, kontrola ponašanja od strane policije nije moguća uzimajući u obzir da su snage policije kontrolisane od strane Kosova, dakle sasvim drugog sistema.

Dok živimo u nezapamćenim uslovima i dok se svi zajedno borimo da zaustavimo virus koji preti da bude koban, ostalo je i pitanje regulisanja života Srba na Kosovu. Još jednom nam je, u sred apsolutnog haosa i nesvakidašnjih uslova života, postalo jasno gde nas je dovela nerešena situacija između Srbije i Kosova. U vremenu kao ovom, Srbi su se još jednom našli u sred ničega, prateći i jednu i drugu stranu.

U nadamo se samo zamišljenoj situaciji, kada bi se virus proširio i na sever Kosova, veliko bi pitanje bilo kako se regulisati lečenje tih ljudi. Dok je sa jedne strane predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, najavljivao lečenje Srba sa Kosova u centralnoj Srbiji, pitanje je kakvu bi reakciju to izazvalo među političarima na Kosovu? Da li bi oni zahtevali lečenje Srba u Prištini ili, u sred zatvaranja granica, dozvolili njihovo lečenje u Srbiji? Uzimajući u obzir da Srbi na Kosovu koriste zdravstveni sistem Srbije i da su bolnice i ambulante regulisane u skladu sa tim sistemom, prvi put se postavlja pitanje da li bi kosovske vlasti reagovale u ovoj nezapamćenoj situaciji drugačije nego do sada i da li bi se nešto u raspodeli zdravstvenog sistema na Kosovu sada promenilo?

Donela ja ova situacija mnogo pitanja bez odgovora, mnogo nejasnoća i još jednom haos u glavama Srba na Kosovu. Na kraju nam samo ostaje da će se širenje virusa što pre kontrolisati, da neće doći do velikog širenja i da će građani, ne samo na teritoriji Kosova, već širom sveta uspeti da se izbore sa nezapamćenim haosom i pretnjom. Pored svih nadanja da ćemo se svi zajedno izboriti sa ovim, da će nas ovo kao ništa ranije podsetiti da smo svi ljudi, valja misliti i o tome šta kada prođe. Šta uraditi da se ljudi, poput Srba na Kosovu, više ne osećaju ni tamo ni ovde, naročito ne u ovakvim situacijama.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New perspektive.