(Ne)zaštićena zona

Manastir Visoki Dečani je jedan od najznačajnijih srednjevekovnih spomenika na Kosovu, zajedno sa manastirima Gračanica, Pećka patrijaršija, kao i crkvom Bogorodice Ljeviške, u Prizrenu. Valjda će ovo duhovno bogatsvo srpskog naroda, iako je u teškoj situaciji, ostati sačuvano. A što se izgradnje puta tiče, treba naći kompromis, ispoštovati presudu, ali svakako i izgraditi put koji će spojiti Plav i Dečane. Putevi obično spajaju ljude, a u ovom slučaju prave novi jaz između Srba i Albanaca sa Kosova.

0
914

Dramatizovanje situacije u Dečanima poslednjih dana izazvalo je reakcije i nekih visokih zvaničnika. Naime, reč je o zaštićenoj zoni oko manastira Dečani, kroz koju lokalne vlasti pokušavaju da naprave put koji će spojiti opštinu Dečani sa opštinom Plav, Crna Gora.

Manastir Visoki Dečani poseduje imanje od 24 hektara, što se mora priznati nije malo. Ovo imanje je opština pokušala da uzurpira, no to je na kratko prekinula presuda Ustavnog suda Kosova 2016. godine. Kako iz manastira tvrde, iako je odluka suda konačna, lokalna vlast odbija da sprovede tu odluku. Oni zapravo grade put kroz zaštićenu zonu.

Naime, prema podacima koje iznosi iguman manastira, Sava Janjić, manastiru Visoki Dečani je 1946. godine oduzeto 700 hektara zemlje. Međutim, država Srbija 1997. godine vraća manastiru 24 hektara, što zajedno sa dvadesetak hektara, koliko je manastir imao do tada – čini 55 hektara zemlje. Vraćenih 24 hektara je redovno ubeleženo u katastar, ali ih nakon 1999. lokalna kosovska vlast ne priznaje. Iako manastir i dalje koristi tu zemlju, opštinske vlasti počinju da osporavaju vlasništvo manastira nad tih 24 hektara.

Radovi na putu od Dečana do crnogorske granice, koji su počeli pa stali 2018. godine i koji su pre par dana obnovljeni, obustavljeni su opet na zahtev kosovske vlade. Od ukupno 28 kilometara puta, pet prolaze unutar zaštićene zone manastira, i još su neasfaltirani. Opština Dečani stoji iza odluke da se obnovi gradnja i asfaltiranje te deonice, što je naišlo na oštre kritike manastira i Vlade Srbije.

Reagovali su monasi, Eparhija raško–prizrenska (Srpska pravoslavna crkva), predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, Evropska unija, a i trenutni premijer Kosova, Avdullah Hoti. Hoti je, naime, zaustavio radove kroz ovu zonu. Zbog toga je partija bivšeg premijera Kurtija „osula paljbu“ na premijera Avdullaha Hotija. Njihovo saopštenje će laskati svakom srpskom patrioti, ali je to daleko od logike.

U saopštenju se navodi da je Hoti prvo ukinuo reciprocitet, zaustavio diplomatsku kampanju za međunarodno priznavanje Kosova, a sada zaustavlja infrastrukturni projekat. Na ovaj način se optužuje trenutna vlast u Prištini da sprovodi zahteve Srbije. Pokret Samoopredeljenje je izneo činjenice, ali da bi u savremenoj politici bili uspešni morate biti puno fleksibilni, ustupati i zatezati, davati i uzimati, naročito ako imate složenu situaciju kao na Kosovu. Smatram da je Hoti neko ko prilično dobro razume prilike u kojim se nalazi Kosovo. Pitanje je koliku će unutrašnju i spoljašnju podršku imati za svoju politiku, za svoje stavove.

Začin na čitavu situaciju je gradonačelnik opštine Dečani, Bashkim Ramosaj, koji nije saglasan sa premijerom, ali je bio prinuđen da usliši njegove zahteve. On smatra da obilaznica oko zaštićene zone manastira nije moguća, jer se u tim predelima, zbog lošeg geografskog terena, mogu sprovoditi samo ekstremni sportovi. Pored svega, gradonačelnik Ramosaj najavljuje da će pored svih apela radovi na putu biti nastavljeni. Valjda njemu nije toliko bitna presuda, vladavinu prava je zanemario. Pomenuti gradonačelnik opštine se mnogo bolje razumeo sa nekadašnjim premijerom Ramushem Haradinajem.

Interesantno poimanje stvari izneo je kosovski istoričar, Muhamet Malaj, koji kaže da manastir Visoki Dečani predstavlja kulturno nasleđe Kosova, a ne Srbije. On je istakao da je Srpska pravoslavna crkva sve to ispolitizovala i da i to i dalje čini. Ova retorika je dosta smela i dosta zapaljiva, samo nije jasno zašto dotični nije izašao u susret lokalnim vlastima kada je ovaj slučaj završio na Ustavnom sudu. Možda je mogao da nešto promeni u Uneskovom registru baštine.

Iguman manastira, Sava Janjić, je predložio obilaznicu oko manastira. On je na svom Fejsbuk nalogu predstavio mapu te obilaznice oko manastira koja bi, prema njegovom mišljenju, omogućila nesmetanu gradnju puta Dečani-Plav. Janjić je naveo da su tu ideju još 2014. godine podržali međunarodni predstavnici i tadašnji premijer, a sada predsednik Kosova, Hashim Thaçi.

Pored igumana ovog manastira, svoj apel je uputio i predsednik Vučić koji je zatražio da se radovi prekinu. On je najavio i formiranje tima za zaštitu svetinja u Crnoj Gori, Hrvatskoj i na Kosovu. Ranije su predsednik Vučić i iguman Janjić imali žustre prepirke zbog Kosova, a sada su ujedinjeni i pristup ovom problemu je isto usmeren. To baš pozitivno iznenađuje.

Iako su EU pozivale vlasti Kosova na svim nivoima da pokažu poštovanje za vladavinu prava kao osnovnog demokratskog načela, reakcija nije bila jednoglasna. Očigledno je da lokalne kosovske vlasti imaju nečiju podršku iz Prištine i ne mare na zabrane.

Ovaj srednjevekovni manastir je trenutno jedini manastir na Kosovu koji ima zaštitu KFOR-a. Da podsetim, ispred manastira su svojevremeno uhapšeno četvorica naoružanih lica, koje je iguman manastira tada klasifikovao kao islamiste, pa su ispisivani grafiti „UÇK“ i „ISIS“, a bilo je i drugih provokacija. Valjda će ovo duhovno bogatsvo srpskog naroda, iako je u teškoj situaciji, ostati sačuvano. A što se izgradnje puta tiče, treba naći kompromis, ispoštovati presudu, ali svakako i izgraditi put koji će spojiti Plav i Dečane. Putevi obično spajaju ljude, a u ovom slučaju prave novi jaz između Srba i Albanaca sa Kosova.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.