O potencijalnoj evoluciji odnosa Kosovo-Srbija

Dok je pre mesec dana ideja da se ubrza razvoj događaja što se tiče odnosa Kosovo-Srbija bila, takoreći, prioritet u agendi države Kosovo, ovo pitanje je, zbog pandemije prouzrokovane koronavirusom i još više kao posledica političkih događanja, sada već izgubilo momentum.

0
514

Dok je Kurtijeva vlada sada već oborena sa vlasti, ovaj događaj je, u stvari, dramatičan ne samo za unutrašnju politiku države, nego u isto vreme otvara mnoga pitanja i o nastavku odnosa sa srpskom državom – odnosa koji bi trebalo da u jednoj određenoj tački bude zaključen međusobnim priznanjem. Dok je pre mesec dana ideja da se ubrza razvoj događaja što se tiče odnosa Kosovo-Srbija bila, takoreći, prioritet u agendi države Kosovo, ovo pitanje je , zbog pandemije prouzrokovane koronavirusom i još više kao posledica političkih događanja, sada već izgubilo momentum. U ovom trenutku uz pretpostavku da se ide na izbore, zemlja se vraća na nultu tačku i, u isto vreme, iznova počinje i naš pristup prema srpskoj državi. Dakle, jedna nova vlada donosi i nova pitanja u vezi sa načinom na koji će funkcionisati odnos države Kosovo sa Srbijom u pravcu normalizacije odnosa između dve države.
            
Kao prvo, imajući u vidu da postoji velika verovatnoća da zemlja  ide na izbore, očekuje se da Vetëvendosje (Samoopredeljenje, LVV)  samostalno izađe na ove izbore. U jednoj hipotetičkoj i, donekle, teško mogućoj situaciji (iako postoji snažan sentiment u prilog LVV-u među narodom) u kojoj će LVV pobediti, otvoriće se put za LVV da prati jedan donekle individulan kurs u odnosu sa Srbijom. Naravno, na ovaj kurs će uticati i doprinos međunarodne zajednice, ali postoji jedna jasna slika da će ovaj proces biti vođen idejama sadašnjeg premijera, g. Albina Kurtija. Pitanje normalizacije odnosa Kosovo
– Srbija, i prema ranijim izjavama g. Kurtija, trebalo bi da bude podvrgnuto jednom procesu sa predodređenim načelima gde se ni na koji način ne bi razgovaralo o temama kao što su državni suverenitet ili pitanje granica.

Drugi scenario koji takođe sadrži element realnosti (zato što nema drugih realističnih opcija), je da na narednim izborima pobedi kombinacija između LDK, PDK, AAK i eventualno Nisma-e. U ovom slučaju, postoji više kombinacija u vezi sa načinom formiranja vlade ili time ko će voditi vladu. Imajući u vidu ove okolnosti, relevantno je misliti o tome kakav bi bio pristup ka normalizaciji odnosa sa Srbijom. Ako, dakle, pretpostavimo formiranje jedne koalicije koja će obuhvatiti gorenavedene partije, nemamo jasnu sliku o tome kako će se dalje ići što se tiče odnosa Kosovo-Srbija, zato što nismo čuli stavove ovih partija o načinu na koji će se konkretno baviti pitanjem dijaloga. Ova hipotetična situacija stvara sumnju da ćemo imati sporazum između dve države, asistiran od strane međunarodnog faktora, ili da će zemlja nastaviti sa razgovorima, i postavlja pitanje na osnovu kojih načela ili uslovljavanja će se izgraditi jedan takav dijalog. Štaviše, imajući u vidu realan uticaj predsednika Thaçija na PDK, u jednoj koaliciji između LDK i PDK, predsednik Thaçi bi vrlo lako mogao pa poveća uticaj na proces, minirajući na neki način budućeg premijera, bez obzira ko bi on mogao da bude.  

Dok se država Kosovo suočava sa jednom takvom situacijom u kojoj je vlada već oborena, među mnogim problemima, postoje i pitanja kako će se ići dalje u vezi sa odnosima između Kosova i Srbije. Iako se u ovoj fazi sve može smatrati hipotetičnim, svaka nova situacija nam, u stvari, donosi mnoge nepoznanice o tome kakav će biti pristup prema Srbiji i ko će biti lider u ovom procesu. U zavisnosti od narednih političkih formacija, postoje mogućnosti koje mogu biti dosta različite jedna od druge, a koje bi trebalo da vode ka zaključcima koji su prihvatljivi za sve strane uključene u proces. 

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New perspektive.