Problem povratnika iz Sirije

Na Kosovo je sa ratišta u Siriji vraćeno 110 ljudi, od čega 32 žene, 4 borca i 74 dece. Tema koja je bila aktuelna pred početak nove školske godine je da li ta deca treba da pohađaju redovno školu ili da se podučavaju odvojeno od ostale dece. Minitarstvo prosvete se odlučilo za ovu drugu opciju, dakle da se deca povratnika iz Sirije tretiraju odvojeno od ostale dece u školama, što ja lično smatram duboko pogrešnim.

0
676

Prethodnih godina često smo mogli čuti kako se veliki broj ljudi muslimanske verosipovesti iz cele Evrope, a procentualno ponajviše sa Kosova i iz Bosne i Hercegovine, odlučuje da napusti svoje zemlje i da se pridruži takozvanoj Islamskoj Državi (ID), u borbi protiv vojnih snaga tih država, ali i protiv pobunjenika u tim državama. Islamska Država je bila samoproglašeni Kalifat na teritoriji Sirije i Iraka, koja je iskoristila unutrašnje podele i građanski rat u Siriji i Iraku i na njihovim teritorijama napravila para-državu koja počiva na ekstremnom tumačenju šerijatskog prava.

Nakon sloma Islamske Države, veliki problem za gotovo ceo svet predstavljaju povratnici sa ratišta, tj. borci koji su se pridružili ID iz drugih zemalja, pa sada žele da se vrate u svoje zemlje sa svojim porodicama. Bezuslovni prihvat svih tih ljudi bi predstavljao bezbednosnu opasnost po zemlje u koje se vrate, pa se s toga vodi velika polemika ko će preuzeti te ljude. Imali smo priliku da čujemo pretnju američkog predsednika, Donalda Trampa, upućenu pre svega zemljama zapadne Evrope da preuzmu svoje državljane koji su učestvovali u borbama u Siriji i Iraku, ili će ih Amerika pustiti. Jedna od prvih zemalja koje su prihvatile nazad svoje državljane je Kosovo. Na Kosovo je vraćeno 110 ljudi, od čega 32 žene, 4 borca i 74 dece. Tema koja je bila aktuelna pred početak nove školske godine je da li ta deca treba da pohađaju redovno školu ili da se podučavaju odvojeno od ostale dece.

Minitarstvo prosvete se odlučilo za ovu drugu opciju, dakle da se deca povratnika iz Sirije tretiraju odvojeno od ostale dece u školama, što ja lično smatram duboko pogrešnim. Da se razumemo, ja sam laik, nisam ni psiholog, ni pedagog, ali mi nekako deluje da su ta deca već dosta bila izdvojena iz „normalne“ sredine i da tu decu treba prihvatiti i što je više moguće socijalizovati. Pa nisu deca kriva što su im očevi bili zatrovani nastranom ideologijom i što su bila prinuđena da žive u takvom okruženju. Smatram da bi daleko produktivnije bilo da se deca povratnika sa ratišta tretiraju kao i sva druga deca uz određeni poseban osvrt na njih i poseban tretman, ali unutar redovne grupe. Jedino tako se mogu osetiti prihvaćemo i kao deo kosovskog društva uz mnogo manju verovatnoću da kad odrastu požele da možda krenu putevima svojih roditelja i otisnu se u neku opet tako nastranu i opasnu avanturu samo zato što se osećaju neprihvaćeno i odbačeno od društva kome pripadaju.

Deca su deca, deca ne ratuju, deca ne vode politiku, deca ne propagiraju nastrane ideologije, deca su čista, deca su vesela! Ukoliko ih od starta etiketiramo kao posebne, kao pogrešne ili opasne, pa to će i postati. Prihvatite decu kao decu, edukujte ih kao i svu drugu decu i pomoći ćete i njima, ali i društvu u celini u nekoj bliskoj budućnosti.

A sa roditeljima vidite šta ćete, tu se stvari ipak ne ispravljaju tek tako!