‘Proxy rat’ između Kosova i Srbije

Čini se da je Srbija otvorila još jedan horizont političkog rata, još jedan podzemni horizont, kako bi obujmila još više vlasti i kako bi interno omela proces reintegracije manjina u kosovske institucije. Kosovski Albanci mogu da se osvete.

0
437

U jednom članku nakon izbora od 6. oktobra 2019. godine na New Perspektivi, pod nazivom “Igra Kosova sa manjinama”, pisao sam o prostoru koji zakon o izborima daje većinskoj zajednici da otuđi volju etničkih manjina što se tiče političkog predstavljanja. 

Ironično je to da se čini da je jedna druga etnička manjina, Srbi sa Kosova, na izborima 14. februara otuđila političku volju manjina bošnjačke i romske zajednice.  

Čini se kaoda je Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, upotrebio moj članak kao priručnik ili jednostavno kao inspiraciju da dobije još jednu političku pobedu protiv Kosova zauzimanjem više mesta u Skupštini Kosova, pa samim tim, i više moći.   

Izvan ove ironije, istina je još tužnija. Dok partije kosovskih Albanaca hitaju ka Ustavnom sudu zbog gotovo svake veće radnje koju preduzimaju pokazujući time nepoznavanje Ustava, Srbija bolje poznaje Ustav Kosova, iako ga politički ne priznaje.

U načelu, nema ničeg lošeg da srpska zajednica glasa za jednog političara bošnjačke ili romske zajednice. Ne bi bilo ničeg lošeg ni to da u budućnosti albanska zajednica glasa za jednog političara srpske zajednice. Naprotiv, u tome bi se ogledala multietničnost države Kosovo. A sa druge strane, politički je opasno makar i olako se usprotiviti glasanju od strane Srba sa Kosova na ovim izborima, na primer za Bošnjakinju, Adrijanu Hodžić. Ovo je isto kao i reći im da oni treba neizostavno da glasaju za srpske političare. Dakle, ovo je kao da pozivate da se i u načelu etniziraju izbori na Kosovu. Vidi se da je sva ova diskusija očigledno kršilac duha Ustava Kosova – koji teži poštovanju manjina, ali u isto vreme poštuje i individualne slobode.  

I na izborima u novembru mesecu 2019. godine, Nenad Rašić, srpski političar koji priznaje nezavisnost Kosova, pozvao je Albance da glasaju za njega. Albanci nisu mnogo uzeli u obzir ovaj njegov poziv, pošto su bili mnogo zaokupljeni svojim partijskim podelama.  

Dakle, ovo je još jedna bitka koju je Srbija dobila i koja ugrožava uslove i mogućnosti protesta, time što ugrožava regularnost našeg diskursa o multietničnosti. Ovo pitanje nije toliko crno-belo kao što može izgledati u reakcijama mnogih poznatih javnih ličnosti .

Čini se da je Srbija otvorila još jedan horizont političkog rata, još jedan podzemni horizont, kako bi obujmila još više vlasti i kako bi interno omela proces reintegracije manjina u kosovske institucije. 

Kosovski Albanci mogu da se osvete. Sa nekoliko hiljada glasova – prema Zakonu o manjinama – oni mogu da obezbede srpskog poslanika u mestima predviđenim za manjine. Ali, ovo bi bilo u osnovi protiv duha koji Kosovo čini državom, pa bi, prema tome, bilo još opasnije. 

Ono što treba uraditi jeste ukidanje člana 111 Zakona o opštim izborima, jer je on flagrantno u suprotnosti sa duhom Ustava zemlje, pošto otvoreno onemogućava direktno reprezentativnu demokratiju manjinskim zajednicama. 

Ovaj član precizirao je da bi većinska partija manjinske zajednice trebalo da podeli ukupan broj glasova brojem 1 [prvo poslaničko mesto], 3 [drugo poslaničko mesto], 5 [treće poslaničko mesto], 7 [četvrto poslaničko mesto] i tako dalje, dok manjinska partija iste manjine koja je druga po redu po broju glasova dobija koeficijent na proporcionalnoj osnovi podeljen sa 1 za jedno poslaničko mesto, odnosno poslanika sa najvećim brojem glasova..

Dakle, jasno je da se putem ovog člana oslobađa puno prostora za Albance i Srbe da se međusobno bore kroz predstavljanje manjina i otvara put svim etničkim manjinama na Kosovu da ostanu sadržajno politički nepredstavljene, a manjinskim građanima drugih etničkih zajednica da zapravo nemaju priliku da glasaju.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.