Slučaj Dragice Gašić

Da li možete da zamislite da se jedna žena bori, skoro protiv celog grada? Da li možete zamisliti da živite u gradu gde nemate prijatelja? Da li možete zamisliti da nemate slobodu da prošetate svojim gradom? Da li možete zamisliti da vam ne dozvoljavaju da kupite osnovne životne potrepštine?

0
384

Mnogi pišu о slučaju Dragice Gašić iz Đakovice, slučaju koji je privukao pažnju, kako srpskih, tako i kosovskih medija. Neki je osuđuju, neki joj kliču, a ova hrabra žena koja je u žiži javnosti, vodi tešku bitku u svom životu. Ona se jako dobro nosi sa pritiscima i svim iskušenjima. Pokušaj da se vrati u svoje rodno mesto, Đakovicu, dočekan je na “nož” od strane njenih sugrađana. Razumem porodice kosovskih Albanaca koje su revoltirane povratkom jedine Srpkinje u ovo mesto, jer je tokom rata ovde bilo dosta žrtava. Iako je teško prihvatiti to, ne treba osuđivati ovu smelu ženu koja se usudila da se vrati. Mnoge prepreke, neprijatnosti poput kamenovanja, lupanja na vrata, lepljenja slika i čestih napada na nju, govore da je mržnja jača od tolerancije. Stoga se i njen ostanak dovodi u pitanje. Dragica, međutim, ne misli tako.

Poslednji u nizu incidenata retko koga može ostaviti ravnodušnim. Dragica Gašić, pošto joj njeni sugrađani ne dozvoljavaju da kupuje namirnice u Đakovici, otišla je do Kline. Pri povratku dočekao je obijen stan, kojeg je nedavno povratila od strane uzurpatora. Ono što su ukrali lopovi, ako ih možemo nazvati samo ovim imenom, su hrana, njen kofer sa garderobom, ruter i kameru. Sve ovo ne bi izgledalo strašno da ova žena nije imala policijsku zaštitu. Prva Srpkinja povratnica rekla je da ostaje u Đakovici; koliko se da primetiti, prkosno, želi da istraje u svojoj nameri da ostane u ovom mestu, da ostvari svoja prava pored svih nedaća koje je snalaze.

No, da li treba pritisak nositi jedna žena zato što je pripadnik naroda koji je ratovao sa njenim sugrađanima? Da li možete da zamislite da se jedna žena bori skoro protiv celog grada? Da li možete zamisliti da živite u gradu gde nemate prijatelja? Da li možete zamisliti da nemate slobodu da prošetate svojim gradom? Da li možete zamisliti da vam ne dozvoljavaju da kupite osnovne  životne potrepštine? Zamislite da se ovo događa na tlu Evrope u 21. veku, gde “vlada” demokratija.

Poslednji incident u vezi sa ovom gospođom iz Đakovice mi je baš privukao pažnju i, slobodno mogu reći, izazvao ogorčenost. Ta ogorčenost nastala je više zbog sistema u kome živimo, zbog apatičnosti kosovskih vlasti i policije da ništa ne preduzmu po ovom pitanju. Pošto je jedina Srpkinja u gradu, jasno je da je i meta, a policija i vlast ne žele ili nisu u stanju da jednu ženu sačuvaju od vandala. To mnogo govori o kakvoj se sredini radi, govori i o prošlosti kroz koju je ova sredina prošla, ali ukazuje i na to da se malo toga promenilo od rata. Izostao je napredak društva.

Ova Srpkinja je etiketirana, mediji pišu o njoj na razne načine. Nadam se da će to doprineti na razvoju svesti da povratak Srba, pa i svih ostalih, u svoje domove treba biti jedan normalan proces. Na taj način će napredovati zajednica, društvo, tako će vremenom nestajati barijera između dva zaraćena naroda. Tema je jako osetljiva, pa bi o ovom slučaju oprezno trebalo izveštavati, kako bi se spustile tenzije i podigao prag tolerancije. Mediji imaju veliku ulogu u rešavanju ovakvih konfliktnih situacija, pa se nadam da će novinari savesno pisati i raditi na podizanju svesti.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.