Srbin u reprezentaciji Kosova!

Ako je Ilija doneo takvu odluku i smatra da mu je to put za ostvarenje svog sna svakako ga treba podržati. Svi mi imamo neki san i čekamo priliku da se ukaže kako bi ostvarili isti. On smatra da je igranje fudbala za reprezentaciju Kosova njegova prilika kako bi ostvario san. Ovo je jako smeo čin i svakako treba podržati isti. Postoji izreka koja kaže „U glavi punoj strahova nema mesta za snove“.

0
579

Za sedamnaestogodišnjeg Iliju Ivića, rođenog u opštini Gračanica, šira javnost prvi put je čula ne zato što je jedan od najtalentovanijih mladih fudbalera sa teritorije Kosova već zato što je pozvan u kosovsku fudbalsku reprezentaciju. Ovde počinje agonija, bar za njega i njegovu porodicu.

Da mediji nisu dramatizovali ovaj događaj verovatno se ne bi ni digla tolika prašina oko njegovog nastupa za reprezentaciju Kosova. No, ovo je Balkan, pa stoga se može očekivati dizanje tenzija i oko banalnih stvari. Tako je i ova situacija izazvala negodovanja od strane srpske zajednice i podršku za smelost od albanske zajednice. Ilijino ime se provlači u raznim kontekstima po medijima. Da je slučaj dosegao do visokog društva govori i sama činjenica da je američka ambasada u Prištini na svom tviteru čestitala Iliji na donetoj odluci.

Tinejdžer koji želi da ostvari svoje snove preko reprezentacije Kosova i igranjem za kosovski fudbalski tim nikako ne bi trebao da se opterećuje kako srpskim, tako i kosovskim medijima. Na taj način može sputati svoj talenat, a žrtva koju trenutno daje zbog bolje budućnosti može biti zaludna. Dolazak do te bolje budućnosti biće svakako težak, jer je zbog ove odluke njegova majka ostala zbog posla. Da napomenem, radila je pri srpskoj instituciji na Kosovu.

Ispravnost ove odluke je diskutabilna, no to nikako ne bi smelo da remeti njegov cilj. Ako je Ilija doneo takvu odluku i smatra da mu je to put za ostvarenje svog sna svakako ga treba podržati. Svi mi imamo neki san i čekamo priliku da se ukaže kako bi ostvarili isti. On smatra da je igranje fudbala za reprezentaciju Kosova njegova prilika kako bi ostvario san. Ovo je jako smeo čin i svakako treba podržati isti. Postoji izreka koja kaže „U glavi punoj strahova nema mesta za snove“.

Što se negodovanja tiče, srpska zajednica je ovako reagovala i kada su prvi Srbi ulazili u kosovski parlament i kada je prvi Srbin postao ministar na Kosovu. Kasnije je sve to aminovao zvanični Beograd, pa je sada sasvim normalno da vidimo Srbe u kosovskoj vladi. Negodovanje je bilo uvek prisutno na neku smelu odluku pojedinca, ali pošto smo mi Srbi narod sklon zaboravu, smatram da će i ova hajka na mladog fudbalera uskoro otići u zaborav. Ostaće 2020. godina kada je prvi Srbin nastupio za reprezentaciju Kosova, godina koje će se retko ko setiti.

Da li je Ilija Ivić kriv što su ga okolnosti navele da na ovaj način egzistira? Postoji li krivica što je rođen na Kosovu, postoji li krivica što život deli sa Albancima? Da, kriv je Ilija koliko i svi Srbi sa Kosova koji su instruisani u kosovskim institucijama, koji su uhlebljeni na prištinski budžet, kriv je jer je izabrao put koji mu se ukazao.  Kriv je, jer je ostao na Kosovu. Kriv je jer svoju sreću traži na ovaj način.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New perspektive.