Naoružavanje na Balkanu

Trend naoružavanja se nastavlja i zveckanje oružjem nikako nije dobro. Svedoci smo ratnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, a ovaj trend  naoružavanja će kad tad stvoriti iluzije nekom zanesenjaku da krene u sprovođenje svojih ideja. Zastupljenost stranog oružja na Balkanu ne govori samo o našoj brizi za očuvanje mira i bezbednosti, nego i o interesima stranih faktora na ovim prostorima.

0
298

Prethodnih dana bili smo svedoci kako na Beograd upire prstom zvanična Priština, a sada isto to rade i visoki funkcioneri iz Beograda. Može se reći da je igra optuživanja nastavljena. Sada je tema naoružavanje i Srbije i Kosova. Naime, i jedna i druga strana kupuju oružje zbog stabilnosti, žaštite i mira, a ne zbog destabilizacije. Pa kada dođe do nemira onda se političari pravdaju kako nije bilo alternative i kako su morali da upotrebe prisilu da bi obuzdali drugu stranu. To su smešni i izlizani izgovori za sukob, ali još uvek su aktuelni i svuda se primenjuju.

Baš u jeku rata u Ukrajini, u Srbiju je stiglo oružje iz daleke Kine. Iako je sporazum o nabavci PVO (protiv vazdušna odbrana) sistema, kako tvrdi vlast u Beogadu, potpisan još 2019. godine, tek sada nakon isporuke su usledile kritike iz Prištine i Podgorice. Upozorenje iz Sjedinjenih Američkih Država stiglo je još 2020. Tada su američki zvaničnici poručili da Srbija, ako zaista želi da pristupi EU i drugim zapadnim savezima, mora svoju vojnu opremu uskladi sa zapadnim standardima. No, srpska politika i njeni pokušaji da balanisra izmedju istoka i zapada, da često sedi na dve stolice, ne sviđa se ni istočnim, ni zapadnim silama.  Pokušaj  Srbije da ostane „neutralna“ u ovim burnim vremenima stvoriće velika iskušenja za ovu malu zemlju. 

Pritisci na Srbiju su sasvim sigurno veliki, pa  je ona glasala za izbacivanje Rusije iz Saveta UN za ljudska prava, ali nije uvela sankcije Rusiji, još uvek. Manjeviše je poznato da je veći procenat srpskog stanovništva uz Rusiju, tradicionalnog prijatelja Srbije. Opet, jačanje srpske vojske nije samo nabavka naoružanja sa istoka, iz Kine, Rusije, Belorusije, već i sa zapada, najavljena je i kupovina francuskih aviona tipa „rafal“. Ovo su pokazatelji da Srbija pokušava da bude dobra sa svima, naravno, u svoju korist. E, to se danas većim silama ne dopada i pritisci na zvaničnike u Beogradu su sasvim normalni i treba ih očekivati u narednom periodu. Smatram da i pored svih pritisaka Srbija neće zauzeti stav i odlučno stati na jednu stranu. 

Opet, vlasti iz Prištine „izražavaju zabrinutost“ zbog naoružavanja Srbije. Kao da ista ta Srbija može preduzeti neku vojnu akciju dok je KFOR na Kosovu. Ironično, ali razumem ovaj performans kosovkih vlasti, to je pokušaj da se izvrši opstrukcija preko svojih medijatora. Sasvim je sigurno da će se Srbija suočiti sa kritikama, a možda i nekim posledicama,  pre ili kasnije.

Sa druge strane, kako prenose srpski mediji, naoružava se i Priština. Naime, London je vlastima u Prištini isporučio rakete “javelin“ i “NLAW” koje ukrajinske snage koriste u borbi protiv ruskih trupa. Predsednik, Aleksandar Vučić, je rekao da će zatražiti od Borisa Johnson-a zvanično objašnjenje i napomenuti kršenje rezolucije 1244. Ranije je Kosovo povećalo budžetska izdvajanja za nabavku oružja. SAD, Turska i Nemačka su glavni snabdevači vojne opreme, a da Kosovo ima ozbiljne namere govori i ova nabavka iz britanske vojne industrije. Samim tim Srbija ima razloga za zabrinutost, naročito na severu Kosova, gde su eskalacije sukoba česte i baš ovo područje je pogodno za razmirivanje starih računa i dobijanje političkih poena.

Trend naoružavanja se nastavlja i zveckanje oružjem nikako nije dobro. Svedoci smo ratnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, a ovaj trend  naoružavanja će kad tad stvoriti iluzije nekom zanesenjaku da krene u sprovođenje svojih ideja. Zastupljenost stranog oružja na Balkanu ne govori samo o našoj brizi za očuvanje mira i bezbednosti, nego i o interesima stranih faktora na ovim prostorima. 

Masovna proizvodnja i nabavka oružja mi govori da je samo pitanje trenutka kada će se upotrebiti. Sudeći po situaciji u Ukrajini, nismo daleko od toga. Mnogo zemalja direktno i indirektno učestvuje u tom okršaju. Nekako je tamo olako izbio rat, baš me iznenadila ruska intervencija. Poznavajući mentalitet nas Balkanaca, nismo ni mi daleko od slične situacije i nove tragedije. Možemo samo da se nadamo da će lideri razumnije voditi narod i da se neće otvoriti novo žarište na Balkanu.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.