Trepča nekada ujedinjavala, sada razdvaja

Zakon o Trepči daje Vladi 80 odsto akcija, a preostali procenat od 20 odsto ostavlja u rukama radnika preduzeća. Na prvi pogled, ovo se čini kao jedna formula koja najavljuje da se u jednom kasnijem periodu ovo preduzeće može podvrgnuti procesu privatizacije. Po dosadašnjim praksama, u svakoj privatizaciji društvenih preduzeća na Kosovu, radnici su uzimali po 20 odsto cene po kojoj je to preduzeće prodato.

0
976

Zakon o Trepči daje Vladi 80 odsto akcija, a preostali procenat od 20 odsto ostavlja u rukama radnika preduzeća. Na prvi pogled, ovo se čini kao jedna formula koja najavljuje da se u jednom kasnijem periodu ovo preduzeće može podvrgnuti procesu privatizacije. Po dosadašnjim praksama, u svakoj privatizaciji društvenih preduzeća na Kosovu, radnici su uzimali po 20 odsto cene po kojoj je to preduzeće prodato.

Mnogo dalekim nam se čine one zlatne godine kada je Trepča proizvodila mnogobrojne rude, osiguravala radna mesta za hiljade radnika i ujedinjavala pod zemljom Albance i Srbe.

Sada sve to izgleda potpuno suprotno. Proizvodnja u nekadašnjem industrijskom gigantu Kosova je stala, kompanija uzima pare iz kosovskog budžeta umesto da doprinosi tom budžetu, i u političkom smislu je došlo do pooštravanja međuetničkih odnosa u regionu Mitrovice kao i do pogoršanja i onako napetih odnosa između Prištine i Beograda.

Poruka “srećno” je ispisana krečom u prednjem delu ulaza u rudnik u južnom delu, kontrolisanom od strane kosovskih institucija. Međutim, tokom gotovo dve poslednje decenije nije mnogo sreće propratilo ovaj industrijski gigant. Osnovana od strane misije UN-a (UNMIK), Kosovska poverenička agencija, koja je upravljala privatizacijom do proglašenja nezavisnosti 2008. godine, nije mogla iznaći način da oživi ovo preduzeće. Pozdrav je upućen radnicima koji u nimalo povoljnim uslovima rade svoj posao u trbuhu zemlje da bi iznašli način da kompanija funkcioniše. Ali, za Trepču više nego lepe želje ostaju samo molitve, posebno za mnoge porodice iz regiona Mitrovice, kojima su kao rezultat pada ovog ekonomskog giganta uništena domaćinstva, počevši od 1990-ih godina.

Vlada Kosova je u rekordnom roku i bez mnogo transparentnosti izradila i spremila jedan zakon za Trepču, nešto malo pre isteka roka za likvidaciju. Skupština je po hitnom postupku usvojila zakon sa kojim se Trepča pretvara u akcionarsko društvo i prelazi pod administraciju institucija u Prištini.

U međuvremenu, Vlada u Beogradu je oštro reagovala povodom ovog zakona navodeći da neće dozvoliti njegovo sprovođenje u praksi, posebno u delu preduzeća koje se nalazi u severnom delu reke Ibar. Tamo kosovske institucije nisu mogle da prošire svoju kontrolu već 17 godina.

“Sa ovim zakonom mi ne pokušavamo da vratimo Trepču u prošlost, nego da otvorimo budućnost ovom preduzeću,” rekao je premijer Mustafa tog dana kada je Vlada usvojila zakon.

Pošto je bila u trci sa vremenom u vezi sa preduzećem, Vlada nije uzela u obzir žalbe ministara iz srpske zajednice tokom sednice gde je izglasan projekat zakona. Njega su izglasali samo ministri albanske zajednice.

Iste scene su viđene dva dana kasnije i u Skupštini. Poslanici srpske nacionalnosti su dali svoje primedbe, ali nisu glasali za zakon, čije usvajanje ipak nisu uspeli da spreče.

U slučaju neusvajanja zakona, Trepča bi se 2. novembra podvrgla procesu likvidacije.

Moguće je da je ovo bio razlog žurbe da se nacrt zakona ne pošalje na razmatranje jednoj parlamentarnoj komisiji koja ocenjuje da li jedan dokumenat krši prava manjinskih zajednica na Kosovu.

Upravo se na ove tačke pozvala Srpska lista u svom obraćanju Ustavnom sudu 13. oktobra, kada je odlučila da se suoči sa ovim zakonom. Za šefa poslaničke grupe Srpske liste, Slavka Simića “usvajanjem zakona o Trepči nisu ispoštovani vitalni interesi srpskog naroda (sa Kosova)”. Zahtev Srpske liste za ocenjivanje ovog zakona od strane Ustavnog suda je zasnovan na Članovima 79 i 81 Ustava zemlje za “Zakonodavne inicijative” i “Zakonodavstvo sa vitalnim interesom”. Simić je naveo da nijedan srpski poslanik nije pozvan na konsultacije tokom izrade ovog zakona. Međutim, suprotno je rekao njegov kolega koji je na čelu Parlamentarne komisije za ekonomski razvoj, Muhamet Mustafa. U stvari, u dokumentima postoji samo jedna ista pozivnica koja je poslata svim poslanicima.

Zakon daje Vladi 80 odsto akcija, a preostali procenat od 20 odsto ostavlja u rukama radnika preduzeća.

Na prvi pogled, ovo se čini kao jedna formula koja najavljuje da se u jednom kasnijem periodu ovo preduzeće može podvrgnuti procesu privatizacije. Po dosadašnjim praksama, u svakoj privatizaciji društvenih preduzeća na Kosovu, radnici su uzimali po 20 odsto cene po kojoj je to preduzeće prodato.

Ali, u slučaju Zakona o Trepči, Vlada se našla između mnogih pritisaka i zabuna. Kao prvo, pritisak vremena koje je prolazilo, pošto je trebalo da se zakon što je moguće pre usvoji, da se preda Kancelariji predsednika za potpisivanje tako da bi postao pravosnažan. Kao drugo, jedan drugi pritisak je došao Vladi od strane malog partnera u koaliciji, Srpske liste, čiji poslanici i Ministri, dirigovani od strane Vlade u Beogradu, su se protivili kontroli Prištine nad preduzećem. Treće su bili zahtevi jednog dela opozicije na Kosovu. Bučni i populistički nastrojeni poslanici Samoopredeljenja su tražili da se Trepča stavi pod puno staranje države, isključujući svaku mogućnost da se ovo preduzeće privatizuje u nekoj kasnijoj fazi.

U jednoj zemlji gde je privatizacija ostavila bez posla hiljade ljudi i gde su se fabrike koje su nekad obezbeđivale radna mesta sada pretvorile u mesta za stambene zgrade koje donose veliku dobit, tržne centre, strah od privatizacije je već tu. Taj strah se štaviše i povećava, posebno u slučajevima kao što je ovaj nekadašnji simbol indrustrijskog razvoja zemlje.

Čini se da je preovladao utisak da postoji strah kod radnika. U zakonu se naglašava da “svi radnici koji imaju validan ugovor o zaposlenju u poslovnoj jedinici… na dan stupanja na snagu ovog zakona nastavljaju svoj radni odnos u određenoj poslovnoj jedinici”.

Ustavni sud Kosova je do sada doneo dosta protivrečnih odluka. Ovog puta, članovi ovog suda na stolu imaju jedno od najznačajnijih pitanja ikad podnetih od strane jednog subjekta koji predstavlja kosovske Srbe, i koji je neretko dovodio u pitanje njegovo funkcionisanje. Ali, ono što je očigledno je da put kojim je prošao ovaj zakon nije bio baš bez problema. Nisu ispoštovane neke od parlamentarnih procedura i nije bilo toliko transparentnosti. Ako odluka Ustavnog suda ne zadovolji sve strane, ona će ipak pokazati zakonitost ovog procesa.

Beleška: Članak je predat za objavljivanje pre odluke Ustavnog suda kojom se smatra neprihvatljivim zahtev Srpske liste, dodavši da je zakon o Trepči “ustavan u pogledu njegovog sadržaja i sprovedenog postupka usvajanja od strane Skupštine Republike Kosovo.”