Uslovno Da

Kada se uzme u obzir da je dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine u blokadi više od godinu dana, teško je verovati da se ipak nešto može dogovorom rešiti između dve strane. Ali, ipak, bez obzira na sve, ja lično ne bih podcenjivao snagu Richarda Grenella koji je vodio navedeni sastanak u Minhenu, koji je ipak uspeo da primora da se potpišu izjave o nameri za završetak autoputa i uspostavljanja železničke linije između Beograda i Prištine.

0
606

Da li neko od vas veruje da se dvoje ljudi mogu pomiriti ako ih neko „treći“ tera na to? Teško je to izvodljivo. E sad, kada uzmemo tu činjenicu, kako vam se onda čini slika sa sastanka održanog u Minhenu februara meseca 2020. godine, na kojem je kao dobar domaćin „predsedavao“ specijalni izaslanik američkog predsednika, Ričard Grenel (Richard Grenell)? Ja sam lično stvorio sliku da su predstavnici Srbije i Kosova sa teškom mukom pratili govor specijalnog izaslanika, a pogotovo sam „osetio“ teskobu kada su isti, nakon što im je Grenell pokazao gde da sednu i izvrše potpisivanje zvaničnog dokumenta, krajnje poslušno, i kao u osnovnoj školi nakon zaslužnog kritikovanja, zaćutali i seli na svoja mesta. Tog momenta kada su predstavnici Srbije i Kosova uzeli penkalo da izvrše potpisivanje dokumenta, jedino je od svih prisutnih, upravo Grenell imao osmeh na svom licu. On je definitivno ostvario svoj cilj. Znao sam da se iza tog osmeha nešto krilo. Nešto jako bitno. Posle održanog sastanka u Minhenu svi su predstavnici dali izjave da je ovo novi korak u poboljšavanju odnosa u regionu kao i da se radi na poboljšavanju političke situacije i smirivanju tenzija.

Naravno, i ovo je zvučalo kao i svaka druga politička fraza koju kao mantru slušamo svaki dan.

I bio sam u pravu da se iza svega toga krije nešto veliko. Što bi se reklo: „Došlo je vreme da se proguta velika žaba“. Od jednostranog priznavanja Kosova prošao je vremenski period od 12 godina i došlo je vreme da se stavi tačka na celokupnu priču. Naravno da fokus svetske politike nije više na Balkanskom poluostruvu iz razloga što je cilj svetskih sila manje ili više ostvaren, ali nije korektno ostaviti posao na pola završen. Došlo vreme da se stavi tačka. Svi smo mi to znali ali smo dana 25.02.2020. godine, zvanično i obavešteni od strane predstavnika vlasti. Prema pisanju regionalnog portala N1, predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, je u prethodnih nekoliko dana više puta ponovio da će Srbija dobiti ponudu u vezi sa Kosovom „koju neće moći da prihvati, a ne sme da odbije”. Imajući u vidu navedeno, na nedvosmislen način se može utvrditi da će Srbija dobiti ultimatum da prizna nezavisnost Kosova. U obraćanju javnosti, predsednik je naveo da će biti mnogo problema i pritisaka u vezi sa Kosovom. Takođe je isti naveo da sedam i po godina živi sa problemom Kosova i da zna šta o reševanju tog pitanja misli svaki čovek u svetu ko o nečemu odlučuje. Po ovom pitanju se oglasio i politički analitičar iz Prištine, Leon Duhanaj, koji je takođe stava da za Srbiju sledi ultimatum! Isti smatra da međunarodna zajednica nema više interesa da se bavi balkanskim političarima i da će zbog svega toga Srbija dobiti ultimatum da mora da promeni stav po pitanju Kosova i da Srbija najpre de fakto, a onda i de jure prizna Kosovo. Istog je stava i mišljenja i politički analitičar, Boško Jakšić. Međutim, kada se uzme u obzir da je dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine u blokadi više od godinu dana teško je verovati da se ipak nešto može dogovorom rešiti između dve strane. Ali, ipak, bez obzira na sve, ja lično ne bih podcenjivao snagu Grenella, koji je vodio navedeni sastanak u Minhenu, koji je ipak uspeo da primora da se potpišu izjave o nameri za završetak autoputa i uspostavljanja železničke linije između Beograda i Prištine. Ima nešto što odaje utisak odlučnog stava koji Grenell ima i koji se krije iza tog osmeha. Jak je to čovek i odlučan u svemu što radi. Da li je to čovek koji će da reši gordijev čvor i „pomiri dve strane“, ostaje nam da vidimo.

Ako je Richard Grenell naš „conditio sine qua non“ onda je bolje da se što pre pomirimo sa tom činjenicom i da pustimo onima koji su započeli taj posao 1999. godine i da ga završe.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New perspektive.