Veliko spremanje

Dok se jedan deo Evrope bavi ratom u Ukrajini, i okrenut je u tom smeru, dotle jedan deo kao da namerno želi da i naš region uprlja do te mere da bi bilo potrebno veliko spremanje. E pa draga moja gospodo, mi smo svoj deo u tim ratovima odavno platili i to prilično skupo. Možda nisu svi, ali dobar deo je naučio lekciju i neke greške se jednostavno ne smeju ponoviti.

0
274

Od početka rata u Ukrajini sve je postalo jasnije i nekako ogoljenije nego pre – skinute su diplomatske rukavice i navučene bokserske. Mnogi su odela zamenili uniformama, a oni koji to nisu, oni su naručili da im se sašije po meri. Ironično, ali nažalost istinito. Evropa je ušla u nešto čega su se svi bojali ali se nadali da neće do toga doći, medjutim, dok su se bojali, nisu uradili ništa da do toga ne dodje. Sve u svemu, lenjost diplomatije i glupost politike je dovela do toga da sada na evrospkom tlu besni pravi rat i to ne neki ograničeni sukob kako bi to pojedini analitičari voleli da kažu nego pravi istinski rat sa svim svojim atributima i posledicama. 

Sve ovo je moglo da se izbegne da su sve strane sele za sto i pregovarale, ali neko je negde odlučio da pregovorima ne bi dobili ono što žele pa se posegnulo za ratom. Krivicu za sukob snose svi, bez rezerve, i to se mnogi slažu, barem oni koji još uvek smeju da govore otvoreno a da ne budu sankcionisani za izgovorenu reč. Očigledno je da se neko prešao u računanju – Ukrajina, jer je mislila da je sigurna, a Rusija da će sve proći bez posledica. Medjutim, kako vreme odmiče, vidimo da je rat u Ukrajini bio potreban pre svega Evropi da svoje države disciplinuje i stvori novi politički odnos zasnovan na realnoj pretnji. Sve to podseća na jedno veliko političko pospremanje Evrope i ponovno utvrdjivanje starih stavova i obnavljanje ideje o još čvršće povezanoj Evropi. Ali pokazalo se da se u nekim segmentima bez Rusije ne može; veliki nedostatak energenata, i pre svega pšenice, izazvao je krizu kakva se odavno u Evropi ne pamti. Obećanja da će se sve srediti odavno su pale u vodu jer potrebe daleko premašuju proizvodnju pomenutog. 

Iako bi se moglo reći da se ovo nas ne dotiče, jasno je da situacija u Evropi i svetu sada jako puno utiče i na naš region – ponovo se pojavljuju one politike koje svoj ego hrane na nečijem strahu i neizvesnosti od sutrašnjice. Optužbe jednih protiv drugih su postale jedini prihvatljiv politički govor i stav, a svaka benevelentnost se karakteriše kao destruktivna i jasno se zahteva zauzimanje nečije strane. Naoružavanje Srbije PVO sistemima iz Kine, iako je plod dogovora mnogo pre rata u Ukrajini, se definiše kao spremanje za rat, iako svako normalan zna da se svaki PVO sistem, po definiciji ratovanja, smatra isključivo defanzivnim oružjem. Prosto rečeno, ako neprijateljski avion ne poleti, ovakvi sistemi ne reaguju, a ako takav avion ipak poleti, to je onda napad, a odgovor na napad se zove odbrana. Ovaj opis naizgled deluje bespotrebno ali, slušajuči izjave pojedinih političara, moralo je da se kaže prostim rečima kako bi svi, a pre svega i oni sami, shvatili. I dok se pomenuta nabavka osudjuje, dotle je prvo objavljeno pa posle demantovano da Velika Britanija dostavlja Kosovu protiv oklopne sisteme NLAW i Javelin. Ali o tome se ćuti i niko ne objašnjava čemu to. 

Dok se jedan deo Evrope bavi ratom u Ukrajini, i okrenut je u tom smeru, dotle jedan deo kao da namerno želi da i naš region uprlja do te mere da bi bilo potrebno veliko spremanje. E pa draga moja gospodo, mi smo svoj deo u tim ratovima odavno platili i to prilično skupo. Možda nisu svi, ali dobar deo je naučio lekciju i neke greške se jednostavno ne smeju ponoviti.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.